Suglasja i tjeskobe ljubavi

Svijet posrće u teškoćama u traženju nedohvatnih čarolija bivstvovanja i nema tu nikakvih tajanstvenih suglasja ni fatalnih misterioznih srodnosti. Ni tzv. Weltanschauung, koji nostalgičnim kontemplacijama otkriva disharmoničnu osjećajnost svijeta, ne može projicirati začudnosti svekolikog bivanja, niti obnoviti životne mijene bez imaginativnog uljepšavanja stvarnosti. A stvarnost u romanu Krešimira Butkovića Žanin gambit stalna je igra napetih iščekivanja i neispunjenja nečega što želimo posjedovati, a što nam neprekidno izmiče. Riječ je ovdje o već banalnoj utrci za srećom koju donosi osjećaj ljubavi ili, bolje rečeno, zaljubljenosti.

Imaginacija i reimaginacija su na djelu usred sveopćeg životnog mahnitanja. „Treba zadovoljiti sve želje, velike i male“, tvrdili su epikurejci. I dalje: „Fizička zadovoljstva postaju uživanjima samo ako daju istovremeno i duhovnu sreću.“ Mnogi se danas ne bi složili s tom epikurejskom paradigmom, jer preferiraju isključivo fizička zadovoljstva koja dijaboliziraju, uza sva proturječja, delikatnost duhovnih dometa. Oni, pak, zaodjenuti krutošću duhovnih „navika“ ne prihvaćaju protočnost fizičkog zadovoljstva i tako se u traženju fizičko-duhovnih suglasja svijet vrti u paradoksalnom krugu „krupnih ludosti“ iz kojih nema izlaza.

Autor Krešimir Butković svojim je likovima (Žana, Maja, Mislav, Lovro, Marin) na pomalo bizarnim mjestima (neimenovana bolnica i neidentificirani grad) dopustio da usprkos životnim teškoćama ostvare neke svoje ljubavne iluzije. On je, tako se čini, nadahnuto osmislio ovu romansijersku igru simboličnim potezima šaha. Tako će svoje aktere zaplesti u svojevrsna duhovita poglavlja, osmišljena šahovskom igrom: Otvaranje, Lovac presreće kraljicu, Dvije kraljice na kavi, Šah-šeh-šuh, Kraljica jede pijuna, Prilika za remi, Bijela polja – crna dama, Rokada, da bi se i rasplet manifestirao neočekivanim potezima. Žanin gambit uznemirene ljubavne patnje, smicalice i nedoumice Butković pretače u bezbrižnost i ushićenost životom: „Osjeti radost. Napokon je sve sjelo na svoje mjesto, njen potez nije izazvao katastrofu, urodio je patom. Sada vjeruje da ako ljudi silno žele jedno drugom sreću, onda se i svijet uroti da se ona ostvari.“

I tako je ostvarena romansijerska komunikacija, nestale su distance, vrijeme se pokrenulo, udružilo se s likovima i nastala je svojevrsna ravnoteža. Autor je unio malo poetskog reda u svoju priču, bez egzaltacije i žestokih riječi, što bi da se prevede na suvremene habituse, značilo bez psovaka i prostota. Budući da usprkos svakovrsnim globalnim izmima i informatičkim vrhuncima još ne živimo u vremenu kad se sreća (čitaj ljubav) kupuje u ljekarnama (Happiness Doesn’t Come in Pills, Arthur Gordon), prihvatimo ovaj autorov modus scribitur.